Svjetski dan znakovnog jezika
Širom svijeta, počevši od 2018. godine, 23. septembar obilježava se kao Dan znakovnih jezika u znak podsjećanja na datum kada je 1951. godine formirana Svjetska federacija gluhih osoba. Ujedinjene nacije proglasile su ovaj dan zbog podizanja svijesti o značaju znakovnog jezika za potpuno ostvarenje ljudskih prava osoba koje su gluhe.
U Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku BiH, ima oko 40.000 gluhih ili osoba sa oštećenim sluhom, među oko 3,5 miliona stanovnika koliko ih je bilo u zemlji prema popisu stanovništva iz 2013. godine, dok je prema podacima nekih nevladinih organizacija, ovaj broj mnogo veći.
Prema podacima Svjetske federacije gluhih, oko 72 miliona osoba u svijetu je gluho, a koliko takvih osoba ima u BiH nije tačno utvrđeno, jer nema jedinstvenog registra kao ni za mnoge druge kategorije. Zakon o znakovnom jeziku je na državnom nivou donesen 2009. godine, međutim, čeka se na njegovu primjenu.
Jedan od problema nedostatak tumača znakovnog jezika
Gluhe i nagluhe osobe u BiH suočavaju se s diskriminacijom i nemaju ravnopravan položaj s ostalim članovima društva, o čemu svjedoče i brojna kršenja zakonskih i drugih propisa.
Jedan od problema je nedostatak tumača. Bosna i Hercegovina nema registar tumača znakovnog jezika, iako je i to bila jedna od obaveza predviđenih Zakonom. Prema podacima nevladinog sektora, u BiH ih ima tek 16.
“Na području Bosne i Hercegovine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, ima oko 40.000 gluhih ili osoba sa oštećenim sluhom. Na području Federacije BiH ima oko 28.000 gluhih osoba, a u Republici Srpskoj oko 12.000. Još uvijek nemamo konačan podatak”, rekao je sekretar Saveza udruženja gluhih i nagluhih Federacije BiH Sulejman Čaković.
Kada je riječ o znakovnom jeziku, kazao je da su na federalnom nivou pokrenuli pitanje usvajanja zakona.
“Vlada Federacije BiH je prihvatila našu inicijativu. Vlada je formirala komisiju za izradu prijedloga tog zakona. I još uvijek čekamo”, pojasnio je Čaković te ukazao na značaj zakona o znakovnom jeziku: “Najveći nedostatak su tumači znakovnog jezika i komunikacija. Nikada nećemo imati pravu komunikaciju sa zdravom sredinom. Gluhe osobe svaki dan žive bez zdrave komunikacije. Nama su najveći nedostatak tumači znakovnog jezika”.
Čaković je podsjetio da je prije proteklog rata u našoj zemlji bilo 16 certificiranih tumača znakovnog jezika.
“Svake godine imamo kurs znakovnog jezika kako bi olakšali život naših članova i kako bi mogli obavljati obaveze u opštini, domovima zdravlja, bolnici… Problem je znakovni jezik”, rekao je Čaković.
Kompletan tekst je na linku
