Odbijen zahtjev zločinca Sredoja Lukića za prijevremeno puštanje na slobodu
Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale (MICT) odbio je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Sredoja Lukića, osuđenog na 27-godišnju kaznu zatvora za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene 1992. i 1993. godine nad Bošnjacima u Višegradu, u Bosni i Hercegovini.
Sudinica Garsijela Gati Santana, predsjednica MICT-a, navela je u odluci kako je Sredoje Lukić podnio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Norveškoj, gdje je 2013. godine prebačen iz Haga, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.
“Iako je Lukić odslužio dvije trećine kazne i stoga podoban za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu, smatram da bi zahtjev trebalo odbiti. Značajni faktori protive se njegovom prijevremenom puštanju na slobodu, uključujući veliku težinu njegovih zločina i njegov propust da pokaže dovoljne znakove rehabilitacije. Nadalje, preda mnom nema dokaza koji potvrđuju postojanje uvjerljivih humanitarnih razloga koji bi opravdali poništavanje ove negativne ocjene” navela je Gati Santana u zaključku odluke o zahtjevu za prijevremenim puštanjem na slobodu.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju prvostepeno je osudio Sredoja Lukića, kao policajca i člana lokalne paravojne formacije u Višegradu u istočnoj Bosni, na 30 godina zatvora, 2009. godine, a nakon žalbe 2012. godine kazna mu je smanjena na 27 godina.
Sredoju Lukiću je pred MKSJ-om suđeno kao drugooptuženom, a prvooptuženi bio je njegov rođak Milan Lukić, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.
Sredoje Lukić osuđen je za učestvovanje u spaljivanju civila u višegradskoj Pionirskoj ulici, dok je Milan Lukić za spaljivanje civila na Bikavcu te zlostavljanje zatvorenika u logoru Uzamnica, za što je drugostepenom presudom Sredoje oslobođen. Milan je osuđen i za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubistvo Hajre Korić.
U tim “živim lomačama” u Pionirskoj ulici i Bikavcu 14. i 27. juna 1992. godine izgorjelo je više od stotinu osoba, a ovi zločini se po okrutnosti svrstavaju među najgore zločine tokom rata 1992-1995. u Bosni i Hercegovini.
(BHRT)
