Melita Kurtović: Radila u restoranima i fabrikama, brala grožđe, a danas je zaposlena u Netflixu

Bosanka Melita Kurtović radi kao HR analitičarka u Netflix-u. Ona kombinira umjetnost i nauku kako bi timove ljudskih resursa opremila alatima, znanjem i pronicljivošću podataka, da bi sa svojim zaposlenicima i kandidatima postigli najbolje rezultate.

Međutim, Melitin put do Netflix-a daleko je od jednostavnog. Rođena je u gradu na Uni, Bihaću, a odrasla je i obrazovala se u Valdobbiadeneu u Italiji, nakon što se tamo doselila 1993. godine kao izbjeglica.

Prvi posao dobila je sa 14 godina kao konobarica u jednom jedinom gradskom kafiću. Kao i mnoge izbjegličke porodice, početak je bio vrlo težak i Melita je željela da finansijski doprinese porodici što je prije moguće.

Studirala je strane jezike i komunikaciju na Univerzitetu u Padovi, a 2015. preselila se u Holandiju kako bi završila master studije u oblasti konsultantske usluge i preduzetništvo na Roterdamskoj poslovnoj školi.

Melita kaže da je uvijek prihvaćala strah i nelagodu kako bi napredovala. U intervjuu za Faktor ispričala je svoj put do uspjeha…

Sa koliko godina ste napustili BiH i koliko je to tada za Vas bilo teško – nova sredina, novi jezik, nova škola, novi prijatelji…?

Imala sam tri godine kad sam napustila BiH. Ja sam izašla preko Crvenog križa da dođem do Hrvatske (Karlovac, Zagreb i Rjeka) gdje su me roditelji čekali. Tu smo živjeli kao izbjeglice jednu godinu, a poslije toga smo bili 3-4 mjesaca u Italiji, u Gorici. Nako toga otac je našao posao kao sezonski radnik u Švicarskoj gdje smo ja i mama godinu živjele u izbjeličkom centru, i onda doselili, ponovo, u Italiju 1996. godine.

Nije bilo jednostavno snaći se u novoj sredini pogotovo jer su roditelji sve morali početi od nule. Srećom puno smo upoznali ljudi koji su imali želju pružiti ruku i pomoći nam.

Dok sam odrastala moj identitet mi nije bio jasan. U Italiji sam bila Bosnaka, a u Bosni Italijanka, a nigdje se nisam osjećala kao kod kuće, da tu pripadam. Dok sam bila mlađa osjetila sam na svojoj koži rasizam od djece s kojim sam išla u školu. Mnogi me nisu zvali na fešte, nisu se sa mnom htjeli družiti zato što je moje prezime različito, i nisam bila jedna od njih.

Teško je bilo jer nisam imala nigdje priliku da nađem nekoga poput mene, sa mojom historijom. Ali tokom vremena stvari su se promjenile. Rasizam je još postojao, ali sam morala shvatiti da osbe koje tako misle nisu bile vrijedne mog vremena. Plakala sam puno, ali poslije sam shvatila da je tu energiju bilo bolje iskoristiti na drugi način – posvetiti se školi kako bih jednog dana mogla napustiti tu sredinu, i imati svoj život. Nekad poželim vidjeti te osobe koje su me zvale ciganka, prljava i šta sve ne, da im kažem kakve su traume u meni stvorili i da im pokažem kako se završilo. Ali, ipak to je moj ego što priča, i nije to način da koristim svoju energiju i mozak. Mnogo više ljudi ima što su bili uz mene i podržavali me, što bi se opterećivla sa onim što nisu?

Gdje ste se obrazovali, šta ste po zvanju, i kada ste uplovili u poslovni svijet. Jeste li odmah dobili posao iz snova, ili ste se ipak morali proći i nekoliko “noćnih mora”?

Ja sam se obrazovala u Italiji, University of Padova , gdje sam učila jezike, a nakon toga sam se preselila u Holandiju na master u Consultancy & Entrepreneurship u Rotterdam Business School. Moj put za posao iz snova je bio sve, ali ne linearan.

Poslovni svjet sam upoznala dok sam bila veoma mlada. Uvijek sam nastojala da nešto radim, iz dva razloga – bilo mi je potrebno, i to je bio način da dobijem nove vještine, da upoznam ljude. Od 14 godina sam radila u restoranima, brala grožđe, radila u fabrikama u Italiji. A kad sam otišla u Holandiju sam radila u call centru dok sam studirla, radila u restoranu, bila prevodilac, pomagala u “start ups” i organizirala događaje za iseljenike.

Jedna draga profesorica mi je preporučila da se učlanim u Internations i da volontiram za tu orgazaciju jer je to prilika da upoznam profesionalce koji rade za te korporacije, i koji bi mi jednog dana mogli pomoći da nađem posao iz snova, jer, vaša mreža je vaša neto vrijednost. I tako je i bilo. Na tim događajima sam upoznala jednu osobu koja mi je sad dobra kolegica i koja je podijelila moju priču na Linkedinu, i tako mi pomogla naći prvi posao u internacionalnoj firmi Align Technology. Sjećam se još uvijek kako sam se osjećala mala među tim profesionalcima, ali to mi je poslužilo da shvatim da su i oni samo ljudi kao ja, i još uvijek su mi ostali prijatelji. Ne bih rekla ta su to bile noćne more, sve i jedan taj posao mi je dao snagu, iskustovo, i volju da idem dalje po novu priliku.

Cijeli tekst pronađite na ovome LINKU.

Faktor