‘Kad jednom dođeš u grad od lišća’…: Sjećanje na Nasihu Kapidžić Hadžić
U mlađim danima ste vjerovatno voljeli čitati Vezeni most, Maskenbal u šumi, Skrivenu priču, Šare mog šešira, San o livadici… Sva ova divna djela koja nas vraćaju u sjetno i bezbrižno djetinjstvo, napisala je bosanskohercegovačka pjesnikinja Nasiha Kapidžić-Hadžić.
Ova talentirana Banjalučanka, koja se osim pisanja pjesama bavila i proznim pisanje, umrla je na današnji dan u Sarajevu ratne 1995. godine.
Nasiha je osnovnu i srednju školu završila u rodnom gradu i diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U početku je radila kao profesor u banjalučkoj gimnaziji, a zatim je bila urednik u Obrazovnom i Dječijem programu Radija Sarajevo. Potom je prešla u Izdavačko preduzeće Veselin Masleša gdje je, do penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu.
Pisala je poeziju za djecu, poetsko-prozne zapise i dramske tekstove. Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osmogodišnje škole. Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri.
Započnite petak jednom od njenih naljepših pjesama, koja će vas vratiti u djetinjstvo, Vezeni most:
Kad jednom dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
vidjećeš kako obale travne
na ruci drže most.
Most vezan žicom svilenom, tankom
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunčan dan.
Vjetar ga njiše ko voda čamce,
svezane u plićaku;
rojevi svitaca nad njim se pale,
pa blista i u mraku.
A pod njim čudni orkestar ljeta,
s dva cvrčka u duetu,
oglašava se svake noći,
ljepši od svih na svijetu.
Divnim ga šumorom slave vrbaci
prepuni malih snova;
niko mu nije pjevao ljepše
od bijelih bagremova.
Kada nam dođeš u grad od lišća
da budeš najdraži gost,
preći ćeš i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
(radiosarajevo)
