Djevojčica oteta prije devet godina uspjela pobjeći, ispričala je šta se desilo: Tukli su me, šutirali

Pooja je nestala 22. januara 2013. kada je imala sedam godina. Ona kaže da ju je ispred njene škole u gradu Mumbaiju u zapadnoj indijskoj državi Maharaštra pokupio par koji ju je namamio sladoledom.

Dana 4. avgusta ona je uspjela pobjeći. Njena majka, Poonam Gaud, kaže da je presretna.

– Odustala sam od nade da ću ikada pronaći svoju kćer. Ali bogovi su bili ljubazni prema meni – kazala je.

Tukli su me kaišem, šutirali, udarali

Policija navodi da su dijete oteli Hari D’Souza i njegova supruga Soni D’Souza, navodno jer par nije imao svoje dijete. Hari D’Souza je uhapšen.

Prije nego što je nestala, Pooja je živjela sa svoja dva brata i roditeljima u maloj kući u sirotinjskoj četvrti u predgrađu.

Na dan kada je nestala, otišla je u školu sa svojim starijim bratom, ali su se njih dvoje posvađali i njen brat je otišao u školu ostavivši je iza sebe jer je kasnio. Tada ju je par navodno odveo, obećavajući da će joj kupiti sladoled, piše BBC.

Pooja kaže da ju je par prvo odveo u Gou, a zatim u Karnataku, saveznu državu u zapadnoj i južnoj Indiji, i da su joj prijetili da će je povrijediti ako zaplače ili skrene pažnju na sebe.

Kaže da joj je bilo dozvoljeno da pohađa školu nakratko, ali nakon što je par dobio svoje dijete, ona je povučena iz škole i svi su se preselili u Mumbai.

Pooja kaže da se zlostavljanje pogoršalo nakon rođenja bebe.

– Tukli su me kaišem, šutirali, udarali. Jednom su me tukli oklagijom tako jako da su mi leđa krvarila. Natjerali su me i da radim kućne poslove i da radim 12 do 24 sata napolju – ispričala je.

Kuća u kojoj je živjela porodica D’Souza bila je prilično blizu njene porodice, ali, kako kaže, nije bila upoznata sa putevima, uvijek je bila pod nadzorom i nije imala novca ili telefona, i nije mogla da se obrati za pomoć niti da je pronađe put kući.

Ali jednog dana Pooja se uspjela dokopati mobilnog telefona para dok su spavali i ukucala je svoje ime na YouTube-u. Pronašla je video zapise i postere u kojima se pominje njena otmica i brojeve koje je mogla pozvati za pomoć.

– Tada sam odlučila da potražim pomoć i pobjegnem – rekla je.

Sretni bijeg

Ali trebalo joj je sedam mjeseci prije nego što je skupila dovoljno hrabrosti da o tome razgovara s Pramilom Devendrom (35), kućnom pomoćnicom koja je radila u istoj kući u kojoj je Pooja radila kao dadilja.

Gospođa Devendra je odmah pristala da joj pomogne. Jedan od brojeva na posteru povezao ih je sa Rafikom, komšijom Poojine majke. Majka i ćerka su prvo razgovarale video pozivom, a potom je dogovoren sastanak.

Njena majka kaže da je provjerila da li je na njenoj ćerki postojao mladež za koji je ona znala da postoji i kada ga je pronašla, preplavile su je emocije.

– Sve moje sumnje su odmah nestale. Znala sam da sam našla svoju ćerku – ispričala je majka.

Nakon sastanka, Pooja, nekoliko članova porodice i gospođa Devendra otišli su u policijsku stanicu.

– Sve sam rekla policiji. Čak sam im rekla i gdje žive moji kidnaperi – rekla je. To je dovelo do identifikacije i hapšenja optuženih.

Milind Kurde, viši inspektor u policijskoj stanici DN Nagar u Mumbaiju, rekao je za BBC Marathi da su registrovani slučajevi protiv optuženih za otmicu, prijetnje, fizičko nasilje i kršenje zakona o dječjem radu.

Poojin povratak kući donio je radost ne samo njenoj porodici, već i svima koji su je poznavali. Komšije koje su je viđale kada je bila mala svraćale su da je upoznaju.

U međuvremenu, njena majka pokušava da nadoknadi izgubljeno vrijeme sa ćerkom. Njih dvoje pokušavaju da provode što više vremena zajedno, ali im je život u ovom trenutku težak.

Poojin otac, koji je bio jedini hranitelj porodice, umro je prije četiri mjeseca od raka. Tako je njena majka prihvatila njegov posao prodaje grickalica na željezničkoj stanici kako bi prehranila sebe i svoje troje djece. Ali zarada je oskudna i ona se bori da sastavi kraj s krajem.

– Sada imam i pravne troškove. Naše stanje je takvo da ako izostanem sa posla, sutradan nećemo imati novca za hranu – rekla je majka.

Pooja još uvijek obrađuje svoju traumu. Ima noćne more i tužna je što više nikada neće vidjeti oca. Zbog svoje sigurnosti, većinu vremena provodi kod kuće ili je u pratnji člana porodice kada izlazi.

– Želim da pomognem majci finansijski, ali mi nije dozvoljeno. Također želim da studiram – rekla je djevojčica.

Ali uprkos ovim problemima, njena majka kaže da ne može biti sretnija.

– Posao je iscrpljujući, ali svaki put kada vidim Pooju, ponovo pronađem snagu. Tako sam sretna što se vratila – istakla je.

Agencije