Uz Svjetski dan poezije: “Ramazanska večer” Muse Ćazima Ćatića
Svjetski dan poezije obilježava se danas, 21. marta, a UNESCO ga je takvim proglasio 1999. godine sa ciljem promoviranja čitanja, pisanja i proučavanja poezije.
– Svrha proglašenja Svjetskog dana poezije jeste doprinos promociji čitanja, pisanja, objavljivanja i učenja poezije u čitavom svijetu, kao i podsticanje nacionalnih, regionalnih i internacionalnih poetskih pokreta – obrazložio je UNESCO svoju odluku 1999. godine.
Uz Svjetski dan poezije donosimo pjesmu “Ramazanska večer” jednog od najboljih bošnjačkih pjesnika Muse Ćazima Ćatića.
Suton se spušta, mirisav k’o smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare –
Gle, mujezini već pale kandilje
I svijet ostavlja trge i pazare,
A suton pada mirisav k’o smilje…
Pobožni ljudi za soframa sjede,
Molitve usne šapuću im ti’o
Radosnim okom u satove glede –
Bljedilo sveto post im licem svio;
Al’ oni veselo za soframa sjede.
Na polju suton sve to više pada.
I sve su stvari u duboku muku…
Čekaju ljudi, kad će top sa grada
Navjestit’ iftar u plamenom zvuku –
A vani suton sve to više pada.
I gle, najednom svjetlost neka sinu
S tabije bijele, k’o nur s Tura da je,
A sa njim zvuk se po vazduhu vinu –
Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje?
Večernji anđeo to iz topa sinu.
I hrli, noseć psalam vrh usana,
Intiman, mio k’o Božije riječi –
I zadnji disaj umrloga dana
U njemu plače, uzdiše i ječi…
Anđelu drhti psalam vrh usana.
A ezani ga mujezinski prate
I zvek posuđa s iftarskih sofara,
Krila mu zvijezde svojim trakom zlate
I plam kandilja sa vitih munara –
I tople molitve pobožno ga prate.
Suton je pao mirisav k’o smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare,
Grleći krilom drhtave kandilje –
Svijet opet puni trge i pazare,
A suton miri kao amber-smilje.
(Preporod.info)
