Đulić: Gradimo mostove među ljudima
Povodom 29. godišnjice rušenja Starog mosta, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) Mostar, u srijedu je u Centru za kulturu Mostar, upriličilo veče pod nazivom “Most za budućnost”.
U okviru programa predstavio se Mostarski teatar mladih (MTM) čiji je ansambl izveo 99. reprizu predstave “Game”.
Predstava je, kao autorski projekat, nastala na bazi radionica sa migrantima iz Migrantskog centra Salakovac, a u okviru IMPACT projekta što ga je u Bosni i Hercegovini implementirala Agencija lokalne demokratije LDA Mostar.
“Game” je autorski projekat Seada Đulića, a u predstavi igraju Sara Kljajić, Emana Tabaković, Arduana Macić, Haris Pašić, Adis Sandžaktar i Teo Sandžaktar.
“Naša ideja kad smo pozvani da ovim povodom budemo gosti programa, mi smo se odlučili za predstavu “Game” iz prostog razloga što mislimo da je idealno na dan kad obilježavamo jedno veliko rušenje jedno strašno rušenje mosta. Želimo poslati poruku o potrebi gradnje mostova među ljudima, jer ne bi bilo ni fizičkog rušenja građevina da nije bilo prethodno rušenja mostova među ljudima. Ovo fizičko dođe nakon tih ljudskih rušenja”, rekao je za Mostarski.ba Sead Đulić umjetnički direktor Mostarskog teatra mladih (MTM).
Prema njegovim riječima, ova predstava je pokušaj gradnje mostova među ljudima.
“Ova predstava je pokušaj gradnje mostova nas koji tu živimo, domicilni sa ljudima koji su bili u strašnoj nevolji i zatekli se u Mostaru i u našoj zemlji kao izbjeglice, kao migranti na svojim putevima ka boljem životu. U periodu kad smo svi govorili da oni ugrožavaju naše živote, da okupiraju našu zemlju, da mjenjaju etničku sliku, da to nije humanitarno nego sigurnosno pitanje itd. mi smo zahvaljujući jednom projektu IMPACT i LDA iz Mostara odlučili da s njima radimo, da čujemo njihove price, pružili im ruku, pružili im otvoreno srce oni uzvratili istim zapravo tu su izgrađeni sjajni mostovi prijateljski koji danas traju bez obzira što su oni širom svijeta razasuti. Mi smo i danas u kontaktu. Ako je moglo s njima gdje često na tim radionicama nijedan od jezika koje bilo ko od nas govorio i za koje smo imali prevodioce nije mogao poslužiti kao jezik komunikacije, moglo se uspostaviti komunikaciju, izgraditi most, onda valjda je to jasna poruka da možemo i mi koji praktično govorimo istim jezikom i koji djelimo istu sudbinu na ovim prostorima ugledat se na to i početi graditi ljudske mostove, a onda će i zidani, betonski i drveni biti samo metafora onog što smo mi kao ljudi izgradili”,rekao je Đulić.
Đulić je dodao, da je scenario zapravo nastao iz procesa.
“Nije niko sjeo pa ga napisao. Svaka riječ koja se tamo izgovori je autentično, zabilježena od ljudi čije su to sudbine. Mi smo dodali na to još neke igre, neke znakove, zaključio je Đulić.
(Mostarski.ba)
