Sunce je davno odskočilo iznad Fortice

Grad i ja smo u zavadi
On meni potajice
Ja njemu ko rođenom bratu
Iskopnila je naša ljubav
Drugi u nju metnuli svoje šape
Razišli smo se ćutke
I poravnali račune

Grad hoće da se odmostari
Ja hoću da se ponovo rodi
novi stari grad
Sa cvjetnim alejama i bogomoljama
Gdje niko nikom
Neće: ni potamose
Grad bez psovki i kletvi, teških kao kamen
Da se zbriše crta – crna paučina
Da sine nebo boje azura
Da grad bude gradskiji, ljudskiji
Da se dokaže pred licem svijeta

Grad je ovisan o ishodu
nedavnih i davnih bitaka
Kad ptice i puške
pjevahu smrtne pjesme
Ja izgubio sve svoje bitke
Osim bitke za Ljubav
Bitke za Neretvu
i miris bašči kad ih behar ogrne
u bijelo i ružičasto

Ja provodim noći
iz kojih je davno pobjegao san
Probudi se i ti grade
Okupi svoju djecu
Pomiluj ih na koljenu
Onda ih pouči:
Kako se beru zvijezde
Kako se ljubi gruda zemlje
Pouči ih: kako će,
kuda će i s kim će
Da zapadni grad
ne bude još zapadniji
Istočni još istočniji

Probudi se rođeni
”I Džema je otišao na posao”**
Sunce je davno
odskočilo iznad Fortice.

* Fortica – austrijska utvrda na brdašcu iznad Mostara
** Majka rahmetli Mustafe Ice Voljevice, kada bi ga ujutro budila, običavala je reći: Sine, Mujo, sine, ustani, i Džemal (Bijedić) je otišao na posao

Alija Kebo / Časopis “Most” Broj 207 (118 – nova serija)