Faruk Kajtaz blog: “Krvava Meri” trči svoju zadnju trku

Piše: Faruk Kajtaz

Kada bi se jednom, kojim čudom, snimao biografski film po motivima iz političkog života, Zorana Milanovića, onda bi mu savršeno pristajao naslov: „Veliki manipulator“…ili možda bolje… „Veliki gubitnički manipulator“?

Upravo je ta vješta, ali gubitnička manipulacija u korijenu političkog bitisanja čovjeka, koji uporno opstaje negdje prvi vrhu političkog „hranidbenog lanca“ u susjednoj Hrvatskoj, iako znatno više gubi na izborima, nego što pobjeđuje!?

I kada dobija na izborima to je samo zato, jer su se tako „posložile prilike“…zbog HDZ kriminala na djelu, koji se nije dao sakriti, premijera u pritvoru ili pak dva jaka desna kandidata. Iako nije dobar u operetivnoj politici, te počesto zna promašiti „ceo fudbal“, Milanoviću se mora priznati da zna strateški razmišljati i manipulirati ljudima, prilikama… a posebno „svojim“… SDP-om.

SDP Hrvatske je do te mjere pod kontrolom nekontrolisanog Milanovića, da je ta stranka gotovo izgubila vlastiti integritet i pretvorila se u njegov politički kućni servis. Malu grupu odanih ljudi, koja se pokrene na njegov mig… podrži mu baš svaku ideju, bez obzira koliko ista ima smisla.

Takvo je bilo i javno detroniziranje ili bolje reći dekapitacija formalnog lidera SDP-a, Peđe Grbina, kada mu je Milanović pred kamerama kazao da se pomakne i naprvi mjesto za njega.

Za predsjednika države, koji kani postati premijer i to još dok je u predsjedničkom mandatu!? To je bio taj njegov „lukav“ plan, koji je bio šok terapija, ali i ništa puno više od toga. Zapravo, Milanović je tim riskantnim i neobjašnjivim potezom najviše naštetio samom sebi i svojim ambicijama do „mazne“ još jedan predsjednički mandat na Pantovčaku.

A da hoće opet… hoće, jer mu je, nakon svega, samo to i ostalo. Već je to najavio… onako kao „ofrlje“… kako to i inače radi. U Mostaru bi kazali „na buku“.

Nema puno izbora, iako na izbore ide kao poraženi premijer u pokušaju. „Kršilac Ustava“, kako ga redovno i često časti premijer Andrej Plenković.

Milanović na idućim izborima, poput Krvave Meri iz Štulićeve pjesme moguće… trči svoju zadnji trku…

Nastoji nekako brzo zakrpiti sve popucale šavove, koje je uzrokovao svojom čudnom politikom. Uvijek na granici sukoba, ali i dobrog ukusa. Na ranijim izborima praktički je prevario dobar dio ljevice svojom pričom iza koje nisu stajala očekivana djela.

Veliko je pitanje koliko još ima onih koji su mu spremni povjerovati da neće glasati za jedno, a dobiti nešto „deseto“.

Predsjednika, koji se dobro razumije u masovnu kulturu, dok mu osnovno zanimanje – politika, veće ide malo teže… pa brka i miksa malo s lijeva – malo s desna.

Zaslužuju li lijevi birači u Hrvatskoj prave i istinske „Rijeke pravde“, a ne prijatelja Dodika i Orbana?